Međunarodna suradnja

Pitanja u području sigurnosti hrane često su globalna pitanja. Međunarodna trgovina, putovanja, migracija pa čak i klimatske promjene mogu utjecati na propise o sigurnosti hrane na lokalnim, nacionalnim i regionalnim razinama.

EFSA je razvila bliske radne kontakte s agencijama za hranu u različitim dijelovima svijeta i s međunarodnim organizacijama.

Međunarodne organizacije

EFSA podržava Europsku uniju u njezinim međunarodnim obvezama pružanjem znanstvenog i tehničkog savjetovanja za aktivnosti Ujedinjenih naroda koje su povezane sa zbirkom Codex Alimentarius.

Time su obuhvaćene veze sa stručnim odborima Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) te kontakti s trećim zemljama izvan EU-a.
Kada Europska komisija zatraži našu podršku, stručnjaci EFSA-e sudjeluju na sastancima koje organizira Povjerenstvo Codex Alimentarius. To je tijelo osnovano u okviru Zajedničkog programa organizacija FAO/WHO za standarde hrane za razvoj standarda hrane, smjernica, kodeksa prakse i povezanih tekstova. EFSA je pridonijela raznim relevantnim sastancima, na primjer o načelima analize rizika i biotehnologiji.
Surađujemo i s međunarodnim organizacijama odgovornim za pružanje znanstvenih savjeta ili postavljanje međunarodnih standarda. Tim su organizacijama obuhvaćene FAO, SZO, Međunarodna konvencija o zaštiti bilja, Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja, Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj i Svjetska organizacija za zdravlje životinja.

Treće zemlje

EFSA nastavlja graditi odnose s partnerima diljem svijeta.

Ponekad je to putem formalnih sporazuma s regulatornim agencijama koje su nadležne za procjenu rizika, kao u Australiji, Kanadi, Japanu, Novom Zelandu i SAD-u.
Suradnja s partnerima u mnogim drugim zemljama (uključujući Brazil, Čile, Kinu, Hong Kong, Koreju, Maleziju, Singapur, Tajland i Tajvan) raste uz razmjenu iskustava, programe rada i stavove u procjeni rizika za sigurnost hrane.

Proširenje EU-a

Prije pridruživanja Europskoj uniji, država podnositeljica zahtjeva mora ispuniti određene uvjete. Pitanja u području sigurnosti hrane igraju važnu ulogu u pristupnim pregovorima za članstvo u EU.

EFSA radi sa zemljama kandidatkinjama EU-a od 2005. Trenutačne zemlje kandidatkinje su sljedeće: Crna Gora, Republika Sjeverna Makedonija, Srbija, Turska i Albanija. Bosna i Hercegovina i Kosovo* imaju status potencijalnih kandidata.
EFSA i tijela nadležna za sigurnost hrane održavaju opsežnu komunikaciju u tim zemljama u okviru EFSA-inih pretpristupnih programa koji se financiraju iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA). Cilj programa jest povećati pripravnost nacionalnih tijela za moguću buduću suradnju s EFSA-om kao punopravnih članova EU-a.

*Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

Dokumenti

Susjedstvo EU-a

Sigurnost hrane važan je element Instrumenta europske politike susjedstva (EPS) EU-a. EU surađuje s južnim i istočnim susjedima putem EPS-a kako bi postigao najbližu moguću političku povezanost i najveći mogući stupanj gospodarske integracije.

Svjesnost zemalja u susjedstvu o propisima i postupcima EU-a o sigurnosti potrošača, uključujući odgovor na krizu s hranom, i slobodno kretanje hrane / hrane za životinje ključni su za zaštitu potrošača uz promicanje regionalne trgovine. Potrebne su im informacije o EFSA-i, procjeni rizika i komunikaciji o riziku te europskom sustavu sigurnosti hrane kako bi uskladili svoje sustave, koliko je to moguće, s onima u Europi.
EFSA je započela suradnju sa susjednim zemljama EU-a putem Programa financiranog iz Europskog instrumenta za susjedstvo i partnerstvo (ENPI) u veljači 2014. godine. Ovim programom EFSA aktivno teži većoj integraciji sljedećih zemalja u svoj rad: Alžir, Armenija, Azerbajdžan, Bjelarus, Egipat, Gruzija, Izrael, Jordan, Libanon, Libija, Moldova, Maroko, palestinska područja**, Tunis i Ukrajina.

** Ovaj naziv ne tumači se kao priznanje Države Palestine niti se njime dovode u pitanje pojedinačna stajališta država članica o tom pitanju.